Riječ Gospodnja za V. NKG
" Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov."
Lk 5, 1-11
Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Učitelju, svu smo se noć trudili…
ČUDESAN RIBOLOVEvanđelje današnje nedjelje opisuje zgodu koja se često naziva "čudesnim ribolovom". Svakako je to najprije zato što je na Isusovu riječ Petrova mreža bila puna riba, ali u prenesenom smislu to je zato što je tog dana i na temelju tog čuda Isus upecao svoja prva četiri učenika: Petra i Andriju, Ivana i Jakova. Ovo evanđelje sadrži mnoštvo znakova.
Lađa ima svoje preneseno značenje. Već od praslike Noine lađe pa do ove evanđeoske, propovjednici prvog kršćanstva prepoznavali su u njoj sliku Crkve. To je mjesto spasenja, zajednica Kristovih vjernika, Crkva. Tko je u toj lađi, siguran je za svoje spasenje. Lađa je od drveta, a drvo je uvijek znak križa Kristova. Prema evanđelju ove nedjelje, lađa se napunila mnoštvom riba tako da je trebalo tražiti pomoć. To je mnoštvo onih koji otkrivaju Isusa kao jedinog Spasitelja svijeta. Noviji tumači duhovnog smisla ovog teksta vole u drugoj lađi prepoznati ono komplementarno, što se nadopunjava u Crkvi. Petar ne može sam izgurati lađu do kopna. Potrebna mu je pomoć druge lađe, drugih. To je slika nadopunjavanja hijerarhije i laika u Crkvi Kristovoj.
"Izvezi na pučinu!" - glasi Isusova zapovijed - "i bacite mreže za lov!" Duhovno tumačenje ove zapovijedi upozorava da je tu riječ o tome da se izveze na dubinu, tj. da se čovjek treba odmaknuti od plićaka. Sve je to poziv na istinitiji i dublji duhovni život. To je poziv svakome od nas da ne zaboravimo na potrebu za smirenošću, uranjanjem u sebe, za prepoznavanjem samoga sebe. Tek u vlastitim dubinama možemo otkriti svjetlo Božje prisutnosti i istinu o samome sebi. Svaki bijeg od sebe, svako boravljenje na površini i plićaku vlastitog bića udaljuje nas od istinskih stvarnosti. Isus zove apostole, zove i nas, da pronađemo vremena da bismo mogli u smirenosti, sabranoj molitvi, susresti njega. To je iskustvo apostola. Oni su, u poslušnosti toj Isusovoj riječi, otkrili njegovu čudesnu moć i da se njihova slabost može osloniti na Isusovu jakost i ljubav.
Daljnje iskustvo učenika upravo je snaga Isusove riječi. Apostoli su iznenađeni kad Isus od njih traži da po danu bace mreže za lov (riba se lovi noću!) i to nakon njihove bezuspješne noći provedene u ribarenju. Imaju sve ljudske argumente protiv takvog Isusova zahtjeva. Sve se protivi njihovoj logici. Isus traži nešto nelogično, čudno u odnosu na njihovo djelovanje. Aposstoli uzvraćaju Isusu uvjeravanjem da su sve pokušali, da to nema smisla, da su sve mogućnosti iscrpljene. Kao da pritom slušamo neke reakcije nas i ljudi oko nas u razočaranjima, neuspjesima, neispunjenim očekivanjima. Kao da se prepoznajemo u trenucima kad nam je svega dosta i sposobni smo napustiti dobre nakane, ostaviti započeta djela. Međutim, Isus zove apostole da se i dalje bore, da ne posustanu. Zahtijeva od njih poslušnost. Petar govori u ime ostalih: "Pokušali smo sve i ne ide! Ali na tvoju riječ!" To je zahvat utemeljen isključivo na povjerenju u Isuso¬vu riječ. Nema nikakve ljudske sigurnosti, naprotiv! Ali ima pred sobom Isusa koji preuzima na sebe rizik takvog pothvata. "Ali na tvoju riječ, Isuse!"
I događa se čudo. Isusova je riječ moćna i djelotvorna. Isus je čudesan. Petar osjeća neizmjeran jaz između Isusa, pravednika, čudesnog čovjeka, onoga koji je jedinstven u snazi svoje riječi - i sebe, bijednika, slaba čovjeka, grešnika. Osjeća dvostruku napetost. Ostati s Isusom znači neprestano mijenjati svoje planove, neprestano se usklađivati s Isusovim riječima. To znači obratiti se, obraćati se. To je teško. Lakše je odvojiti se od Isusa. Tako se Petru čini. Tako se i nama katkad čini. I zato Petar govori Isusu: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" I tada se Isus otkriva u svojoj čudesnoj dobroti. Prihvaća Petra takvog kakav je. I s tim i takvim Petrom Isus želi dalje ostvarivati svoje čudesne ribolove. Upravo takvog Petra treba, da sve što u budućnosti bude ostvareno sasvim očito bude Isusovo djelo. Petar će biti u službi Isusovoj. Možda na isti način treba i tebe!?
"Odsada ćeš loviti ljude!" - nastavlja Isus. Više se nećeš baviti stvarima, predmetima i drugim oblicima svog zanimanja. Odsada primjećuj pokraj sebe čovjeka, ljude, osobe. Ne promatraj ih kao predmete, nego kao ljubljena bića, kao djecu istog nebeskog Oca, kao braču i sestre. To je poziv i nama. Poziv da se svaki čovjek s kojim dođemo u dodir pokraj nas osjeti počašćenim, neka osjeti da je osoba koju s poštovanjem susrećemo. Odsada i nama trebaju biti na srcu spasenje i dobro ljudi oko nas, puno više negoli naši vlastiti interesi i sebični ciljevi. Budimo u službi ljudi, kao što to i Isus traži od Petra i svojih prvih učenika.
Lađa ima svoje preneseno značenje. Već od praslike Noine lađe pa do ove evanđeoske, propovjednici prvog kršćanstva prepoznavali su u njoj sliku Crkve. To je mjesto spasenja, zajednica Kristovih vjernika, Crkva. Tko je u toj lađi, siguran je za svoje spasenje. Lađa je od drveta, a drvo je uvijek znak križa Kristova. Prema evanđelju ove nedjelje, lađa se napunila mnoštvom riba tako da je trebalo tražiti pomoć. To je mnoštvo onih koji otkrivaju Isusa kao jedinog Spasitelja svijeta. Noviji tumači duhovnog smisla ovog teksta vole u drugoj lađi prepoznati ono komplementarno, što se nadopunjava u Crkvi. Petar ne može sam izgurati lađu do kopna. Potrebna mu je pomoć druge lađe, drugih. To je slika nadopunjavanja hijerarhije i laika u Crkvi Kristovoj.
"Izvezi na pučinu!" - glasi Isusova zapovijed - "i bacite mreže za lov!" Duhovno tumačenje ove zapovijedi upozorava da je tu riječ o tome da se izveze na dubinu, tj. da se čovjek treba odmaknuti od plićaka. Sve je to poziv na istinitiji i dublji duhovni život. To je poziv svakome od nas da ne zaboravimo na potrebu za smirenošću, uranjanjem u sebe, za prepoznavanjem samoga sebe. Tek u vlastitim dubinama možemo otkriti svjetlo Božje prisutnosti i istinu o samome sebi. Svaki bijeg od sebe, svako boravljenje na površini i plićaku vlastitog bića udaljuje nas od istinskih stvarnosti. Isus zove apostole, zove i nas, da pronađemo vremena da bismo mogli u smirenosti, sabranoj molitvi, susresti njega. To je iskustvo apostola. Oni su, u poslušnosti toj Isusovoj riječi, otkrili njegovu čudesnu moć i da se njihova slabost može osloniti na Isusovu jakost i ljubav.
Daljnje iskustvo učenika upravo je snaga Isusove riječi. Apostoli su iznenađeni kad Isus od njih traži da po danu bace mreže za lov (riba se lovi noću!) i to nakon njihove bezuspješne noći provedene u ribarenju. Imaju sve ljudske argumente protiv takvog Isusova zahtjeva. Sve se protivi njihovoj logici. Isus traži nešto nelogično, čudno u odnosu na njihovo djelovanje. Aposstoli uzvraćaju Isusu uvjeravanjem da su sve pokušali, da to nema smisla, da su sve mogućnosti iscrpljene. Kao da pritom slušamo neke reakcije nas i ljudi oko nas u razočaranjima, neuspjesima, neispunjenim očekivanjima. Kao da se prepoznajemo u trenucima kad nam je svega dosta i sposobni smo napustiti dobre nakane, ostaviti započeta djela. Međutim, Isus zove apostole da se i dalje bore, da ne posustanu. Zahtijeva od njih poslušnost. Petar govori u ime ostalih: "Pokušali smo sve i ne ide! Ali na tvoju riječ!" To je zahvat utemeljen isključivo na povjerenju u Isuso¬vu riječ. Nema nikakve ljudske sigurnosti, naprotiv! Ali ima pred sobom Isusa koji preuzima na sebe rizik takvog pothvata. "Ali na tvoju riječ, Isuse!"
I događa se čudo. Isusova je riječ moćna i djelotvorna. Isus je čudesan. Petar osjeća neizmjeran jaz između Isusa, pravednika, čudesnog čovjeka, onoga koji je jedinstven u snazi svoje riječi - i sebe, bijednika, slaba čovjeka, grešnika. Osjeća dvostruku napetost. Ostati s Isusom znači neprestano mijenjati svoje planove, neprestano se usklađivati s Isusovim riječima. To znači obratiti se, obraćati se. To je teško. Lakše je odvojiti se od Isusa. Tako se Petru čini. Tako se i nama katkad čini. I zato Petar govori Isusu: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" I tada se Isus otkriva u svojoj čudesnoj dobroti. Prihvaća Petra takvog kakav je. I s tim i takvim Petrom Isus želi dalje ostvarivati svoje čudesne ribolove. Upravo takvog Petra treba, da sve što u budućnosti bude ostvareno sasvim očito bude Isusovo djelo. Petar će biti u službi Isusovoj. Možda na isti način treba i tebe!?
"Odsada ćeš loviti ljude!" - nastavlja Isus. Više se nećeš baviti stvarima, predmetima i drugim oblicima svog zanimanja. Odsada primjećuj pokraj sebe čovjeka, ljude, osobe. Ne promatraj ih kao predmete, nego kao ljubljena bića, kao djecu istog nebeskog Oca, kao braču i sestre. To je poziv i nama. Poziv da se svaki čovjek s kojim dođemo u dodir pokraj nas osjeti počašćenim, neka osjeti da je osoba koju s poštovanjem susrećemo. Odsada i nama trebaju biti na srcu spasenje i dobro ljudi oko nas, puno više negoli naši vlastiti interesi i sebični ciljevi. Budimo u službi ljudi, kao što to i Isus traži od Petra i svojih prvih učenika.
| < « | » > |
|---|