15 godina misništva
Večernjom svetom misom 24.07.2009. proslavili smo 15 godina misništva našeg župnika vlč. Florijana. 29.06.1994. svećeničko ređenje; 24. 07. 1994. mlada misa. U slavlje svete mise uključile su se sve liturgijske, katehetske, molitvene i karitativne zajednice iz župe. A nakon mise slavlje smo nastavili u društvenim prostorijama župnoga doma. I jedno i drugo slavlje bilo je pripremano u tajnosti. Prenosimo vam mali dio toga slavlja.
"Tajnik vatikanske Kongregacije za katolički odgoj nadbiskup Jean-Luis Brugues je rekao da je svećeničko zvanje uvijek specifično, te da u svećeništvo Bog zove pojedince koje bolje poznaje od njih samih. Tako je Bog prepoznao i pozvao našeg župnika Florijana. Na tome smo Bogu zahvalni. Posebno nam je drago što naš župnik svoju 15. obljetnicu misništva slavi u svećeničkoj godini. Želimo potaći župljane da budu otvoreni njegovim poticajima, da ga poštuju i cijene kako bismo svi zajedno rasli u vjeri i kršćanskom životu. Ovom svetom misom proslavljamo Vašu 15. obljetnicu misništva".
(Pozdrav na početku sv. mise)
MOLITVA ZA ŽUPNIKA
da ostane vjeran tvome nauku i
da životom svjedoči zbilju Kristove prisutnosti prema svakom čovjeku.
Gospodine, očuvaj neokaljane njegove posvećene ruke,
koje svakodnevno dodiruju tvoje sveto Tijelo.
Gospodine, čuvaj čistima njegove usne,
koje se rumene od tvoje dragocjene Krvi.
Gospodine, sačuvaj u čistoći njegovo srce,
zapečaćeno uzvišenim pečatom tvoga slavnog svećeništva.
Daj da raste u vjernosti i ljubavi prema tebi.
Gospodine, neka snagom pretvorbe nad kruhom i vinom
velečasni Florijan, posjeduje i moć pretvorbe nad srcima.
Gospodine, blagoslovi djelovanje našega župnika
da bude bogato plodovima, te da doživi i proživi još mnoge obljetnice.
U želji da svi zajedno vjerno živimo tvoje evanđelje
ovo te moli župna zajednica sv. Josipa Radnika,
a ti nas usliši po Kristu Gospodinu našem. AMEN.
IZ ŽUPNIKOVIH MISLI
"Uvijek sam imao dojam da je netko drugi taj koji me pokreće. Bio sam dobre volje i jednoga dana sve dao ne znajući puno što to sve sadrži. Bog me je tada shvatio ozbiljno i često me, suprotno mojim zamislima, vodio putovima punim rizika, tako da sam morao činiti i preuzimati stvari koje mi bijahu preteške i koje bih radije bio prepustio drugima. Osjećao sam se katkad poput malena nespretna magarca, koji se spoticao o svaki kamen na putu i već bio zahvalan ako nije dvaput zapeo o isti kamen. Dobio sam ožiljak u kojem je bila upisana moja velika slabost i krajnje siromaštvo, kao trajna uspomena na moju potpunu nemoć.
Sada znam: što god sam učinio dobra u svom životu, to je Bog u meni učinio, unatoč mojoj slabosti. Ali mi je pritom dao toliko radosti da mogu biti samo zahvalan. Ja sam svećenik. Kod svećeničkog ređenja ležao sam prostrt na zemlji i osjećao se malen i ništavan pred Bogom i pred otajstvom Isusa, utjelovljene ljubavi. Ni danas, nakon toliko godina, ne kajem se za to. Opet bih htio tako ležati na zemlji. Svijet može prelaziti preko mene i žaliti što se ljudi pred Bogom žele toliko poniziti. Ali oni nemaju pojma o činjenici da Bog čovjeka to više uzvisuje što se ovaj ponizuje. Biti zaređen za svećenika znači posvetiti se Bogu i ljudima, na raspolaganje staviti svoje tijelo, svoje srce, svoj duh, svoje ruke i noge, cijelo svoje biće, da Božja ljubav bude vidljiva i opipljiva".
| < « | » > |
|---|