Župa sv. Josipa Radnika

Milosrdne sestre sv. Križa djeluju na području župe sv. Josipa Radnika od samog početka, tj. od 1961. godine, kada je župa i osnovana. Svih tih godina sestre su nastojale svjedočiti Evanđelje životom po zavjetima, molitvom i žrtvom. Apostolski rad obuhvaćao je sakristansku službu, vođenje župskog domaćinstva, sudjelovanje u zbornom pjevanju i sviranju, rad u katehizaciji na župi i u školi, te rad u bolnici.



Rezidencija sestara nalazi se u Krbavskoj ulici br. 22. U sklopu kuće nalazi se kapelica posvećena svetom Križu.



2007. godina bila je za sestre sv. Križa posebno značajna po obilježavanju 150 godina postojanja Družbe. Moto proslave glasio je "ŽIVJETI NADU", čime su sestre zahvalile Bogu za uzvišeni dar poziva i molile za buduća duhovna zvanja.

Milosrdne sestre sv. Križa utemeljili su kapucin Teodozije Florentini i Marija Terezija Scherer 1856. u Švicarskoj, s kućnom maticom u Ingenbohlu. Sestre se bave odgojem mladeži, dvorbom bolesnika i napuštenih staraca. Biskup J. J. Strossmayer doveo ih je 1868. godine u Đakovo za odgoj ženske mladeži. Uskoro su proširile svoje polje rada po Slavoniji i Hrvatskoj.

I u Osijek dolaze zaslugom biskupa Strossmayera, jer im 1899. godine povjerava vođenje domaćinstva u svom Dječačkom sjemeništu ili konviktu u Tvrđi.

Kad je 1928. otvoreno zajedničko zagrebačko-đakovačko Dječačko sjemenište s klasičnom gimnazijom, osječki sjemeništarci prelaze u Zagreb, a biskupija prodaje zgradu konvikta Sestrama sv. Križa. U temeljito obnovljenoj zgadi sestre 1930. otvaraju Internat za djevojčice. Zavod je mogao primiti 50 štićenica i bio je uvijek pun. Većina učenica je polazila gimnaziju u Tvrđi. Uz odgoj djevojčica sestre su se posvetile i podučavanju stranih jezika i glazbe.

Internat je zatvoren 1945. godine, a zgrada je nacionalizirana. Izuzeta je samo stara kuća u sklopu internata u kojoj i danas stanuju sestre.

Katoličko gospojinsko društvo povjerilo je 1925. godine Sestrama sv. Križa Zabavište u Pejačevićevoj ulici, jer su se Sestre sv. Vinka, koje su ga vodile 40 godina, poslije prvog svjetskog rata većim dijelom vratile u Austriju. Zabavište je bilo uvijek dobro posjećeno, a omiljene su bile njihove dječje priredbe. Uskoro je u istoj kući otvoren i Internat za žensku mladež.

Sestre su 1936. u istoj zgradi otvorile i Domaćinsku školu za djevojke. Broj učenica se kretao između 20 i 25.

U Zabavište je 29. rujna 1942. dopremljeno iz Bosne 50 siromašne djece između 3 i 8 godina. Za uzdržavanje se brinuo Crveni križ, a sestrama je povjeren odgoj i rad. Djeca su 1945. preseljena u Gundulićevu ulicu, a iste godine nova gradska uprava preuzela je inventar zavoda i škole za svoje potrebe.

Sestre sv. Križa otvorile su 1941. godine u Radićevoj ulici Žensku klasičnu gimnaziju i s realnim odjeljenima. Uz školu je otvoren i mali internat. Obje institucije su 1945. godine zatvorene, a inventar predan državnoj gimnaziji.

Iste godine Gradski narodni odbor Osijeka povjerava Sestrama sv. Križa vođenje Doma staraca u Gundulićevoj ulici 65, ali već 1951. godine starci su raspoređeni po drugim domovima, a sestre dobivaju otkaz.

Našavši se poslije rata u novim prilikama, sestre se posvećuju novom polju rada - katehizaciji, kao pastoralne suradnice osječkih župnika. Već 1957. počinju katehizirati u Župi sv. Mihaela u Tvrđi, a 1960. preuzimaju katehiziranje, vođenje crkvenog pjevanja i domaćinstva u Župi sv. Petra i Pavla u Gornjem gradu. Kad je otvorena Župa sv. Josipa radnika, sestre su i u njoj preuzele katehizaciju, vođenje crkvenog pjevanja i domaćinstva. U novije vrijeme sagradile su svoju kuću u obližnjoj Vardarskoj ulici (današnja Krbavska ulica). Danas sestre katehiziraju i vode crkveno pjevanje i u Župi sv. Ćirila i Metoda u Divaltovoj ulici.

Uprava Medicinskog centra u Osijeku zatražila je 1974. godine 7 medicinskih sestara za traumatološki odjel. Tako Sestre sv. Križa i ovu karizmu svoga poziva iz ljubavi prema Bogu ugrađuju u humanitarne akcije grada.