Ujutro, 23. lipnja 2012. krenuli smo na, dugo očekivani, izlet župnih suradnika. S nama su na izlet pošle i Milosrdne sestre sv. Križa i sestre iz obitelji Malih Marija. Planirano je obići nekoliko odredišta zapadnijeg dijela našeg zavičaja. Obilazeći planirano prošli smo, osim naše, kroz još tri županije.
Odredište koje smo prvo posjetili je mjesto Kaptol, smješteno pod obroncima planine Papuk, u Požeško – slavonskoj županiji. Zanimljivo je bilo razgledati Stari grad Kaptol. Kaptolska utvrda šesterokutni je kasnogotički – renesansni kaštel s kružnim polukulama i četverokutnom ulaznom kulom. Poseban doživljaj bio je ulazak kroz uski prolaz na vratima te kule. Prava je sreća da smo svi, oni vitki i oni koji to nismo, uspjeli ući u kaštel. Tamo nam je župnik, kao pravi vodič, ispričao dosta toga o povijesti ovog zanimljivog kaštela, koji je, nažalost, u dosta lošem stanju, a mogao bi biti turistička zanimljivost ovog lijepog kraja.
Slijedeće odredište koje smo posjetili je gradić Pleternica, koji se nalazi također u Požeško – slavonskoj županiji, točno na mjestu gdje se Orljava probija između Požeške gore i Dilja prema Savi, na samim vratima požeške Zlatne doline. Nas je u Pleternici posebno zanimalo svetište Gospe od Suza. Posjetili smo to svetište i saznali tužnu povijest Župe sv. Nikole biskupa koja je osnovana, još davne, 1333. godine. Nažalost župnu crkvu su partizani 1944. godine srušili do temelja, a tadašnjeg župnika ubili. Nova crkva, posvećena Prečistom Srcu Marijinu, građena je tek između 1963. i 1971. godine jer su komunističke vlasti sprječavale ponovnu izgradnju crkve na pleterničkom brijegu. Za posebnu pomoć vlč. Ljudevit Petrak zamolio je Gospu od Suza i još 1955. godine započeo je održavanje devetnice Gospi od Suza, kao spomen na čudesni događaj kada je, u Siracuzi na Siciliji, krajem kolovoza 1953. reljef Bezgrješnog Srca Marijina, izrađen od gipsa, plakao ljudskim suzama. Od tada 31. kolovoza, na blagdan Gospe od Suza, svake godine pleternički brijeg posjećuje veliki broj hodočasnika moleći se Gospi. Marija tako u Pleternici približava nebo, liječi rane i prosvjetljuje dušu. I mi smo Gospi od Suza uputili svoje molitve i slavili ju zajedničkom pjesmom, te krenuli put Cernika.
Putujući prema Cerniku napustili smo Požeško – slavonsku i prešli u Brodsko – posavsku županiju. Tamo na, prelijepim, južnim padinama Psunja i zapadnim padinama Požeške gore smjestio se Cernik. U cerničkoj Župi sv. Petra apostola i Franjevačkom samostanu dočekao nas je gvardijan, pater Ante Perković, koji nam je uz pozdrav rekao i nekoliko povijesnih podataka o samoj crkvi i samostanu. Uslijedila je sveta misa koju je predvodio naš župnik. Župnik se vrlo lijepim riječima zahvalio svim župnim suradnicima za sve što činimo za našu župu i naglasio da na misi posebno molimo za daljnji duhovni rast župe i još kvalitetniju suradnju. Euharistijom okrijepljeni, pod vodstvom p. Perkovića, krenuli smo u razgledavanje Biblijsko – arheološke izložbe samostanskog muzeja. Sa zanimanjem smo razgledali kako je u muzeju prikazana pisana Riječ Božja u svojem pisanom razvoju s naglaskom prisutnosti Biblije među Hrvatima i arheološki dio koji pokazuje mjesto i vrijeme Božje Objave. Duhovno i kulturno osvježeni pošli smo u samostanski park – dvorište okrijepiti se delicijama koje smo ponijeli. Častili smo se ukusnom prasetinom, salatama, te finim vinima i ostalim pićima. Vrijedne suradnice napekle su veću količinu svakovrsnih kolača kojima smo se zasladili. Ugodno smo se družili uz šalu i pjesmu, koja se orila samostanskim dvorištem. Čini mi se da je svaki kutak tog dvorišta ispunilo naše zajedništvo u kojem smo svi uživali. Prije polaska obavili smo pobožnost Križnoga puta penjući se cerničkom Kalvarijom s koje puca pogled na prelijepi cernički kraj.
Vozeći se kroz naše lijepe slavonske šume stigli smo u Voćin koji je smješten u sjevernom dijelu zapadne Slavonije, u Virovitičko- podravskoj županiji. Tamo smo posjetili voćinsku župnu crkvu i svetište Gospe Voćinske. Župna crkva u Voćinu izgrađena je koncem 15. stoljeća, a zbog jedinstvene arhitekture i ukrasa predstavljala je izuzetno vrijedan primjerak gotike. Nažalost ta je crkva dva puta razarana. Prvi puta 1944. kada je ostala bez krova, te je dvadeset godina propadala. Njezina obnova trajala je od 1963. do 1984., da bi ju 1991. srpski pobunjenici uz pomoć JNA-e u potpunosti razorili. Stanovnici Voćina opet su dvadeset godina bili bez župne crkve. Dobri Bog i Gospa Voćinska uslišali su molitve brojnih vjernika koji hodočaste Gospi, te je crkva ponovo obnovljena. I danas Gospi Voćinskoj hodočasti puno vjernika, osobito obitelji s djecom i zdravstveni djelatnici. Sve ovo o župnoj crkvi u Voćinu ispričao nam je voćinski župnik, vlč. Mladen Štivin. Uputili smo Gospi Voćinskoj svoje molitve, snimili zajedničku fotografiju i puni dojmova krenuli nazad prema Osječko – baranjskoj županiji i našem Osijeku.

Zahvalni smo našem župniku, vlč. Florijanu Kveteku što je osmislio i organizirao ovaj izlet. Nadamo se da će i dogodine. Vjerujem da je dobri Bog čuo naše molitve za duhovni rast župe i još kvalitetniju suradnju i da će ih uslišati. Mi, župni suradnici trudit ćemo se još iskrenije i predanije surađivati i njegovati zajedništvo na dobrobit naše župe, a Bogu na čast i slavu.