Dana 21. kolovoza 2016. god. naš župnik vlč. Ivica Martić oprostio se na svim misama od župljana župe Svetoga Josipa Radnika. Nakon samo dvije godine službe u našoj župi, premješten je na službu župnika u župu Uzvišenja sv. Križa – Osijek 6.

Najsvečaniji oproštaj bio je na večernjoj misi, koju je animirao zbor mladih. Na kraju mise, u svom oproštajnom govoru, župnik vlč. Ivica je rekao da je ono što je želio kazati napisao u posljednjem župnom listiću „Riječ oproštaja i zahvale“. Tom prilikom župnik se zahvalio župnom vikaru, članovima pastoralnog i ekonomskog vijeća, vjeroučiteljima i katehetama, sestrama sv. Križa (napose sestri Agati i sestri Franjici), članovima Svjetovnog instituta Malih Marija, zajednici vjernika na Filipovici, Obiteljskoj zajednici, zajednici Bračnih susreta,
čitačima, ministrantima, pjevačima sva četiri zbora, članovima Grow grupe, Čuvarima saveza Svetog Josipa, Misijskoj skupini, karitativnoj skupini, članovima kreativne radionice, zajednici Svete Marte, molitvenim zajednicama: Marijinoj legiji, Zajednici Krvi Kristove, Dobri Pastir, Kruničarima, Kristoforima, planinarima Sv. Josipa, profesoru Šimiću za divna predavanja – Susret u Emausu, članovima KMNL-a, zajednici Estera, župnim dopisnicima, Udruzi Betlehem, zajednici Vjera i svjetlo, domaćici Ameli, suradnici Ljiljani i svim dragim dobročiniteljima.

Ipak je nastavio sljedećim riječima: „Kada počinje moja borba. Moja borba počinje onoga časa kada me moja majka odlučuje roditi. Već u utrobi majke morao sam se boriti za svoj život. I kasnije sam se stalno borio. Bilo je jako puno pitanja: zašto? Puno puta sam teško shvaćao Gospodina. Ljutio se na Njega. Nakon svih borbi i ljutnji slatko sam se nasmijao. On je nasmijao mene, a ja sam nasmijao Njega. I često puta se Bog, nakon svih tih napora, pokazao kao moja radost. Nije lako hodati svijetom i biti sam. Vidim da i Isusu to nije bilo lako. A mi smo daleko slabiji i krhkiji. Često svećenik ostaje sam i osamljen i onda se bori sam sa sobom i svijetom u sebi. Zahvaljujem Gospodinu što me kroz tu moju samoću odgajao i rodio da budem slobodan od stvari i da budem slobodan od ljudi, tako da mogu ići dalje. Vidimo da današnje Evanđelje govori kako je Isus hodao u sela i u gradove. Divim se toj Isusovoj slobodi, jer je najljepše biti slobodan. Doista, Gospodin je uvijek bio sa mnom i sve što imam jest Gospodinovo. Hvala mu što me odgaja, ne tako jednostavno i ne onako kako bismo to htjeli.“

Nakon toga je dodao: „Doista, kako sam napisao u svome pismu KAKO ĆU, NE ZNAM, S KIM ĆU ZNAM, S GOSPODINOM.“ Zahvalio nam se i preporučio se u naše molitve. Završio je riječima:“Doviđenja i možda i neki treći put.“  Nakon čega je uslijedio ogroman pljesak, popraćen suzama.

Župniku vlč. Ivici je riječi zahvale, u ime župne zajednice, uputila župljanka Bojana Bošnjak. Započela je riječima: „Dragi naš župniče! Što drugo trebamo reći u ovom trenutku nego jedno veliko HVALA! Hvala Bogu dragom što postojite i što Vas je poslao u našu župnu zajednicu, da zajedno s nama ovdje provedete sve ove krasne i ispunjene dane. Hvala Vam što ste svoje poslanje ozbiljno i odgovorno shvatili i trudili se da ono što je Gospodin darovao Vama, darujete nama. Ponajprije, odanost Gospodinu. Vidjeli smo ju i nosila nas je. Vaš dar rječitosti povezan s predanošću razlamao je riječ Božju tako da je bivala razumljiva i pitka svakom čovjeku. Doista smo se hranili riječima s oltara i, vjerujem da smo se zbog toga  mijenjali nabolje. Vaš polet pokrenuo je mnoge, potaknuo na rad u našoj zajednici kroz mnoge skupine i mnoge aktivnosti i milosne trenutke darivanja. Ta želja da nastavimo započeta dobra djela neće se lako ugasiti jer želimo rasti u Duhu Svetom i radovati se što smo Crkva. Kroz Vašu brigu za materijalnu crkvu uviđali smo da nam je prvenstveno na pameti kako te materijalne stvarnosti koristiti za duhovni probitak i blizinu Božju. I sad kad smo uzburkali srca i duše reče Bog: „Dosta je ovdje. Mnoga još mjesta čekaju baš ovakvu predanost i polet i onoga tko je spreman biti „moja usta“. Nadam se da nećete otići razočarani postignutim. Svi mi plodove svojih ulaganja moramo ponekad dugo čekati, ili ne vidjeti. a vjerovati. Što ćete Vi ponijeti iz ove župe? Nadamo  se da ste i Vi uživali u dobrima koja je Bog sijao u ovoj zajednici. Nadamo se da ste osjećali našu ljudsku naklonost i prijateljstvo i zahvalnost. Nadamo se da ćete se sjećati riječi Svete Terezije Avilske koje ste nam baš Vi približili: “Nisam upoznala nikoga tko bi prema Svetom Josipu uistinu bio pobožan i posebno mu služio, a da ne bih opazila napredak te osobe u kreposti.“ Neka nas i  Vas  Sveti Josip poveže u vječnosti. Hvala!“

U ime župne zajednice skromne darove uručio je Ivica  Bošnjak, za koje je rekao kako su puni simbolike (slika „Šetača“, bombonijera i putna torba).

Nakon večernje mise nastavilo se zajedničko druženje u veselom tonu, uz pripremljenu zakusku, pjesmu i ples.

Služba župnika vlč. Ivice Martića u našoj župi bila je vrlo kratka, ali velikoga intenziteta, kako na duhovnom, tako i na materijalnom planu. Kako vlč. Ivica odlazi u susjednu župu, ova večer nije bila oproštaj sa župnikom, već zahvala za sve učinjeno i darovano župnoj zajednici. I na kraju još jedanput  „HVALA ZA SVE“ i „DOVIĐENJA, DO NEKOGA NOVOGA SUSRETA“.

 

                                                                           Renata Meleš