Riječ Gospodnja za I. KORIZMENA

„Ne živi čovjek samo o kruhu…„

Lk 4,1-13

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.«
Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.« I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
ISUSOVE I NAŠE KUŠNJE

Započelo je vrijeme korizme, vrijeme u kojem smo pozvani na intenzivniju molitvu, post i djela ljubavi. U ovih četrdeset dana dublje nam je uranjati u otajstvo križa i trpljenja Kristova i tako se pripremati za najveći kršćanski blagdan – blagdan Uskrsa. Velikani duhovnosti na poseban su način ljubili samoću. Najveći među svim velikanima, Isus Krist, povukao se u pustinjsku samoću punih 40 dana prije svoga javnog djelovanja. Na kraju svog 40-dnevnog posta u pustinji, Isus dobiva neobičnog »gosta«, posjećuje ga Napasnik, Sotona – varalica ljudi. U jednom trenutku Bog i Sotona, ljubav i mržnja našli su se zajedno licem u lice. Isus dopušta da ga Sotona kuša, i to prije svega da nama poruči da ćemo i mi također biti napastovani i iskušavani, ali nam daje i primjer kako se hrvati i othrvati napasniku.
Isus sa Sotonom ne raspravlja mnogo, već samo daje kratke odgovore na tri pitanja, na tri kušnje.

Napasnik prvo traži od Isusa da pretvori kamenje u kruh. Tu je na djelu grijeh požude tijela, napast imati pošto-poto, ne mareći puno za Božje zakone. Isus svojim odgovorom pokazuje da postoji nešto što je puno važnije od kruha, a to je riječ Božja. Čovjek nije samo tijelo već je stvoren i za jedan drugi rast, važniji, a to je rast duha, rast srca u dobroti za svakog čovjeka.

Druga kušnja je napastovanje vlašću. Varalica ljudi pokazuje Isusu sva kraljevstva svijeta koja će mu dati uz uvjet da se Isus pokloni pred njim. On želi dati Isusu ono što je već njegovo, što mu pripada. Na taj način zaveo je i prve ljude lažući im da će biti kao bogovi ako uzmu plod sa zabranjenog stabla. A oni su već bili slika Božja, prijatelji Božji. Isus ne želi takvu moć, moć vladanja nad drugima, već pokazuje da postoji nešto jače od sile, od nasilja, a to je ljubav prema Bogu i svakome čovjeku.

Treća kušnja je kušnja čašću. Ako se baci s Hrama i ne bude mu ništa, narod će ga smatrati čudotvorcem, povjerovat će da je Mesija. Isus na sve te nagovore, napastovanja spremno i odrješito odgovara. Nije mu stalo ni do časti ni do vlasti – njegov je put – put križa i služenja u ljubavi. Na taj put pozvani smo i mi – i ove korizme. Pozvani smo nasljedovati Isusa u stavu služenja i ljubavi prema Bogu i bližnjemu – ne bojeći se Sotoninih zamkâ i zavođenja. Naša molitva, post i djela ljubavi neka budu odraz raspoloživosti našega srca da budemo istinski svjedoci i nasljedovatelji Isusovi.

Odgovori