Svečanim liturgijskim slavljem na večernjoj svetoj misi u nedjelju, 24. kolovoza, na kojoj je bio nazočan izaslanik nadbiskupa mons. dr. Đure Hranića, mons. dr. Vladimir Dugalić, u službu župnika uveden je vlč. g. Ivica Martić. Nakon čitanja nadbiskupovog Dekreta o imenovanju, župniku su simbolično predani ključevi župe. Mons. Dugalić se u svojoj homiliji obratio svim vjernicima i pozvao nas na suradnju s novim župnikom.

Na kraju svete mise vlč. g. Ivica Martić, naš novi župnik obratio se zajednici riječima: Ja, Ivica, učenik Kristov, sin Crkve, vaš brat dolazim poslanjem našeg nadbiskupa Đure za slugu svih žitelja ove župne zajednice. Geslo moga poslanje u ovoj župi neka bude „Ništa za sebe, sve za druge“. Bog je odlučio nastaviti priču koju smo započeli zajedno prije deset godina za vrijeme moje službe župnog vikara u vašoj župnoj zajednici (2004. – 2006.). U lijepim uspomenama mi je ostao primjer dobrog pastira mons. Nikole Kerčova – našeg Nikolice. Sjećam se njegovih riječi nakon umirovljenja: Ja bih volio da me ti naslijediš na službi župnika. Kao što su se mnogi njegovi snovi ostvarili, istina uvijek kroz muke i neko vrijeme tako i sada. Dok se divim njegovu primjeru svetoga svećeničkog života, za obavljanje ove službe molim njegov blagoslov i molitvu. Osjećam da je danas na poseban način prisutan i radostan. Zahvaljujem i mome prethodniku vlč. Florijanu Kveteku na bratskoj podršci, savjetima i lijepim riječima. Kroz ovih deset godina puno je napravio na materijalom i duhovnom planu za našu župnu zajednicu. Dobri vjernici vide svoga župnika dobrim očima, isto kao i što dobar župnik vidi svoje vjernike dobrim očima. Želim da zajedno nastavimo jednu priču o dobroti i to onoj Božjoj.  Ne zaboravimo: Bog mora biti u središtu, ne mi. Ako smo s Bogom, nitko nije višak. Vidim ovu Crkvu u Industrijskoj četvrti i Filipovici kao Crkvu na terenu. Pozivam vas, molim, preklinjem izađimo na teren – među ljude. Crkva – mi se ne smijemo baviti sami sobom – centar našeg života su braća i sestre u potrebi. Ta potreba nekad je materijalna, pogotovo u današnje vrijeme, a najčešće duhovna. Svi, bez obzira na obrazovanje, životnu dob, materijalni status – svi smo sposobni ljubiti. Taj dar Bog je stavio svima u srce. Neka taj dar bude vidljiv u našoj zajednici. Jedan duhovi pisac reče „Isus je svojim učenicima prao noge – a mi peremo jedni drugima mozak“ . Gledajući srcem – očima ljubavi svako je dobrodošao, čak i naš neprijatelj.

Crkvu ne čine zidine, već živi ljudi – vi. Ne ostavite me samoga u brizi za ovu našu crkvu. Budite tu zbog Krista i kad uvidite pokoju moju slabost i manu ili pak nekog iz naše zajednice, ne budite slabići, ostanite tu zbog Krista. Sam pak Isus veli. Slušajte što govore, al ne gledajte što čine. I ponajviše molite za mene. Neka sveti Josip trajno skrbi za našu župu i naše obitelji. Amen.